10 dječjih zapovijedi
Mariop7
1. Moje ruke su male: ne očekujte savršenstvo dok spremam krevet, crtam ili bacam loptu.
2. Moje su noge kratke: usporite kako bih vas mogao stići.
3. Moje oči nisu vidjele svijet kao što su vaše: pomozite mi da otkrijem svijet. Nemojte me sputavati.
4. Kućni posao neće pobjeći. Ja neću još dugo biti malen – nađite vremena za igru sa mnom.
5. Ja sam vaš poseban dar, tako sa mnom i postupajte.
6. Trebam vašu podršku dok rastem. Nemojte mi prigovarati i kažnjavati me. Zapamtite – možete prigovarati mojim postupcima bez da prigovarate meni.
7. Pružite mi slobodu samostalnog odlučivanja. Dopustite mi da pogriješim kako bih mogao naučiti iz vlastitih pogrešaka. Tako ću jednog dana biti sposoban donositi pravilne odluke.
8. Nemojte se bojati otići bez mene na vikend. Potreban vam je odmor od mene, a i meni od vas. To je također odličan način da mi pokažete kako ste si međusobno važni.
9. Znam da je to teško, ali nemojte me uspoređivati s mojom braćom i sestrama ili s drugom djecom.
10. Nemojte raditi stvari umjesto mene. Tada osjećam da način na koji ja to radim nije dovoljno dobar i razočarava vas.
Zapamtite: volim vas više od svega. Vi ste moj svijet i sve što učinite ili ne učinite ostavlja trag u mome srcu.
Comments
Lajk, sub, podupr. ma sve.
Lijepo napisano, ali kao i većina stvari to u stvarnosti izgleda i ispadne sasvim drugačije.
Samo mali primjer - sedmica - dopusti djetetu da se igra petardama jer to čine i ostali, pa kad si raznese šaku znaš da će sljedeći puta o tome razmisliti....
malo ekstreman primjer!
zato postoje roditelji koji bi trebali neke stvari predvidjeti.
upravo tako.
Naravno da je ekstreman primjer - samo se kroz takve i može sagledati da se takva razmišljanja u stvarnosti ne mogu ni izdaleka gledati kao nešto što je isključivo dobro...
Primjer dva - dijete voli igru šibicama - pa jednom zapali kredenc, drugi puta krpu u špajzi i zaspi zbog zadimljenih očiju, samo u stanu - kada se uguši sljedeći puta sigurno će znati donijeti pravilnu odluku...
Primjer tri - dijete ne smiješ kazniti ili vikati na njega kad radi gluposti već mu daj jastuk da lupa po njemu da izbaci svoj bijes i ljutnju - to je prepisano iz sličnih knjižica o odgoju djeteta koje smo dobivali u vrtićima, kao i na početku osnovne skole kao glupi roditelji koji pojma nemaju o odgoju djeteta. Kada dijete kasnije umjesto jastuka od ljutnje razbije nogom staklo na vratima i pritom si rasječe mišićje i vene dobiva krasan podsjetnik za sljedeću dobru odluku....
Ova oba primjera su stvarna (osim što se ono dijete nije ugušilo već je slučajnošću naišao otac s pauze na poslu)....
I sam veliš zato postoje roditelji koji bi trebali neke stvari predvidjeti - ali to onda isključuje slušanje podosta ovih zapovijedi.
Kada bi djeca shvaćala da su roditelji prošli sve opasnosti i muke odrastanja (kao i školovanja, rada itd) onda bi znala da trebaju slušati roditelje jer nijedno vikanje, upozorenje, prijetnja, a ni kazna nisu bezvezna već proizlazeiz vlastitog iskustva koje je isključivo za dobrobit djeteta kako bi dijete izbjeglo svako ono neugodno i opasno iskustvo...
Škola, učenje, biranje zanimanja su samo još više sfere iste životne škole koju roditelji pokušavaju svojoj djeci napraviti čim lakšom i boljom za njihovu budućnost...iako se time zna uskratiti sloboda izlazaka itd itd
Ovo je samo pogled kroz okvir roditeljskih naočala, jer svaki novčić ima dvije strane 😉